SO I VRIJEME
Industrijska ruta Ulcinjske solane
Priča o soli, ljudima, tehnologiji i pejzažu koji je oblikovao Ulcinj.
Postoje mjesta čija se vrijednost ne mjeri samo njihovom prirodnom ljepotom, već i ljudima koji su ih stvarali. Ulcinjska solana jedno je od takvih mjesta.
Više od osam decenija Solana „Bajo Sekulić“ bila je jedan od najvećih proizvođača morske soli na istočnoj obali Jadrana i važan dio privrednog i društvenog života Ulcinja. Generacije vodara, laboranata, mehaničara, električara, inženjera, administrativnih radnika i berača soli svojim su radom stvarale složen sistem u kojem su priroda, čovjek i tehnologija bili neraskidivo povezani.
Sunce, more i vjetar bili su osnova proizvodnje, ali bez kilometara kanala i nasipa, pumpnih stanica, laboratorije, radionica, skladišta, mašina i, prije svega, znanja ljudi koji su upravljali tim sistemom, Ulcinjska solana ne bi mogla postojati.
O projektu
„So i vrijeme“ je projekat posvećen istraživanju, valorizaciji i savremenoj interpretaciji industrijskog kulturnog nasljeđa Ulcinjske solane „Bajo Sekulić“.
Kroz istraživanje arhivske građe i literature, razgovore sa bivšim radnicima, prikupljanje starih fotografija, dokumentovanje i mapiranje industrijskih objekata, projekat otkriva dio istorije Solane koji je danas često skriven iza njenog prepoznatljivog prirodnog pejzaža.
Cilj projekta je da sačuva priče o ljudima, objektima, znanju i tehnologiji koji su gotovo osam decenija pokretali proizvodnju soli i da ih na savremen i pristupačan način približi stanovnicima Ulcinja i posjetiocima Solane.
Projekat realizuje Dr Martin Schneider-Jacoby Association – MSJA, uz podršku Turističke organizacije Opštine Ulcinj kroz Javni poziv za učešće u postupku raspodjele sredstava za odabir projekata valorizacije kulturne baštine, koji se odnose na arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske radove, rekonstrukciju i promociju kulturnih dobara na teritoriji Opštine Ulcinj.
Izneseni stavovi i mišljenja pripadaju isključivo autorima i ne odražavaju nužno stavove Turističke organizacije Ulcinj.
Više od Parka prirode
Ulcinjska solana danas je prepoznata kao jedno od najznačajnijih područja za ptice na istočnoj obali Jadrana. Njeni bazeni, kanali i nasipi predstavljaju važna močvarna staništa, posebno za ptice selice koje ovdje pronalaze prostor za odmor, ishranu i gniježđenje.
Ali pejzaž koji danas doživljavamo kao prirodni nije nastao bez čovjeka.
Bazeni, nasipi i kanali građeni su za potrebe proizvodnje soli. Upravo je industrijski sistem, stvaran i održavan generacijama radnika, oblikovao prostor koji danas poznajemo kao Park prirode.
Zato se prirodno i industrijsko nasljeđe Ulcinjske solane ne mogu posmatrati odvojeno. Ovdje priroda i industrija nijesu suprotnosti, već zajedno pričaju priču o nastanku jednog jedinstvenog pejzaža.
Kako je sve počelo?
Priča o Solani počinje mnogo prije prve berbe soli.
Godine 1885., po nalogu knjeginje Milene, započeto je prokopavanje kanala Port Milena sa namjerom da se isuši Zoganjsko blato, dobije obradivo zemljište i smanji širenje malarije.
Velike poplave Bojane i Drima 1896. godine omogućile su prodor morske vode kroz kanal, čime se prostor trajno zaslanio i stvorili su se prirodni preduslovi za buduću proizvodnju morske soli.
Od močvare do fabrike soli
Dvadesetih godina XX vijeka, nakon višegodišnjih istraživanja jadranske obale, inženjeri Gvido Grisogono i Antun Koludrović izabrali su upravo Ulcinj za izgradnju velike morske solane. Visok salinitet, veliki broj sunčanih dana, povoljni vjetrovi, prostrana ravnica i nepropusno zemljište činili su ovaj prostor gotovo idealnim.
Izgradnja Solane trajala je od 1927. do 1934. godine, a 1935. godine obavljena je prva berba soli.
Tako je počela industrijska priča koja će trajati gotovo osam decenija.
Kako je funkcionisala Solana?
Na prvi pogled, za proizvodnju morske soli potrebni su samo more, sunce i vjetar. U stvarnosti, iza svakog kristala soli nalazio se precizno organizovan proces.
Morska voda se pomoću pumpnih stanica uvodila u sistem kanala i bazena, gdje je postepeno isparavala. Kako se povećavala koncentracija soli, voda se usmjeravala dalje kroz sistem sve dok se u kristalizacionim bazenima nijesu pojavili kristali spremni za berbu.
Vodari su svakodnevno pratili kretanje i nivo vode, laboratorija je kontrolisala salinitet i kvalitet, radionice održavale mašine i pumpe, magacini čuvali opremu i materijal, dok su pogoni za preradu pripremali ubranu so za tržište.
U periodu najveće proizvodnje Solana je funkcionisala poput malog grada, sa sopstvenom infrastrukturom, radionicama, voznim parkom, energetskim sistemom i stručnim službama. Svaki dio sistema zavisio je od drugog.
Ljudi Solane
Iza svakog bazena, kanala, pumpe i mašine stajali su ljudi.
Tokom gotovo osam decenija rada kroz Solanu su prošle hiljade radnika različitih zanimanja. Za mnoge porodice u Ulcinju ona nije bila samo mjesto zaposlenja, već dio svakodnevnog života.
Ovdje su se sticale prve radne navike, gradila prijateljstva i znanje prenosilo sa starijih na mlađe generacije. Posao je često bio fizički zahtjevan, a proizvodnja je zavisila od iskustva ljudi koji su morali razumjeti i prirodu i tehnologiju.
Danas su njihova sjećanja jednako važna kao sačuvane zgrade i mašine. Bez priča ljudi koji su radili u Solani, njena istorija ne bi bila potpuna.
Industrijska ruta Ulcinjske solane
Upravo zbog toga projekat „So i vrijeme“ uspostavlja interpretativnu rutu kroz industrijsku zonu nekadašnje fabrike soli.
Ruta povezuje 15 objekata koji su imali različite, ali međusobno povezane uloge u funkcionisanju Solane:
Stara upravna zgrada · Laboratorija · Muzej · Skladište goriva · Kotlarnica · Centralni magacin · Radionica za održavanje · Trafostanica · Stanica kompresora · Hangar za preradu soli · Magacin ambalaže · Radnička garderoba · Stolarska radionica · Magacini I i II · Hangar sirove soli · Pumpna stanica 9, 16 i 31.
Svaki od njih čuva jedan dio mnogo veće priče.
Kroz interpretativne table i QR kodove posjetioci mogu saznati čemu su objekti služili, vidjeti kako su nekada izgledali, upoznati ljude koji su u njima radili i razumjeti kako su svi zajedno činili jedan veliki proizvodni sistem.
