Predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, uručio je 12.11.2025. godine na Cetinju, povodom Njegoševog dana, Orden Crnogorske zastave (III reda) aktivistkinji i izvršnoj direktorici c. – MSJA, Zenepa Lika iz Ulcinja kao i organizacijama Expeditio iz Kotora i KANA – Ko ako ne arhitekt iz Podgorice. Ovo visoko državno priznanje dodijeljeno je za izuzetan doprinos očuvanju kulturnog i prirodnog nasljeđa Crne Gore i odgovornom planiranju prostora.
U nastavku zvanično obraćanje naše izvršne direktorice i aktivistkinje Zenepe Like.
———————————————————-
Poštovani predsjedniče Milatoviću, poštovana Ministarko Vuković, uvažene dame i gospodo, dragi prijatelji, drage moje heroine i saborkinje,
Dozvolite mi da najprije čestitam mojim heroinama iz Expeditio i KANA / Ko ako ne arhitekt na odlikovanju. Bravo, moje drage žene, zasluženo! Hvala vam za sve što ste radile i što radite, da Crna Gora bude ljepša, bolja i pravednija.
Ovo priznanje doživljavam kao veliko i važno prepoznavanje mog dugogodišnjeg angažmana u zaštiti prirodnog i kulturnog dobra Crne Gore, ali, prije svega, kao obavezu. Obavezu da nastavim dosljedno, odgovorno i s vjerom u smisao onoga što radim. Za mene, odlikovanje nije samo čast, to je podsjetnik. Podsjetnik da odgovornost prema prostoru, nasljeđu i zajednici nikada ne prestaje. Odlikovanja imaju vrijednost samo ako nas podsjete da svi zajedno možemo i moramo bolje. Ali ona zaista vrijede, tek kada i društvo, a naročito naše institucije, razumiju značaj truda, znanja i posvećenosti pojedinaca i organizacija, i kada istinski rade na očuvanju, unapređenju i zaštiti onoga što nas čini posebnima — naših prirodnih i kulturnih dobara. Ovo priznanje doživljavam i kao podršku svima koji ne odustaju od pravih vrijednosti i borbe za javno dobro — i kojih, srećom, ima mnogo. Možda nisu u žiži javnosti, ali su tu: prisutni, hrabri, istrajni. Oni su svima nama vjetar u leđa i dokaz da se vrijedi boriti.
Nakon više od tri decenije, upravo me naša nevjerovatna priroda i bogata kulturna baština vratila kući. Naš USTAV me vratio kući. U njima prepoznajem snagu, identitet i ljepotu Crne Gore — ono što nas čini posebnima. No, ta divlja ljepota postala je krhka i lagano nestaje — pod stalnim pritiscima, kako institucionalnim, tako i onima koje donose klimatske promjene. Nažalost, kao i 2009. godine, kada sam prvi put za duže vrijeme boravila u Crnu Goru, da naučim albanski i crnogorski jezik i bolje upoznam zemlju u kojoj sam se rodila, kao i tad ni danas situacija prostora nije bolja. Naš prostor je postao trgovinska roba, tretira se kao beskonačan i obnovljiv resurs, dostupan za stalnu eksploataciju. Nerazumijevanje, nemar i kratkoročni interesi ozbiljno su narušili naše prirodne i kulturne resurse. Naša obala postaje betonski zid, naše ambijentalne cjeline prepuštaju se zubu vremena dok ne dođe neki novi investitor „spasilac Crne Gore“ i napravi neprepoznatljive enklave.
Gotovo svakog dana svjedočimo potpisivanju netransparentnih sporazuma, svakog dana gledamo narušavanje naših prirodnih resursa, donošenju štetnih i neodrživih prostornih planova, štetnih zakona, svakog dana čujemo i čitamo loše vijesti — upozorenja da gubimo ono što je jedinstveno, neponovljivo, NAŠE. I svaka od tih vijesti boli, jer svaka znači gubitak dijela onoga što JESMO.
Kao pojedinci ne možemo mnogo — ali kao zajednica, možemo više. Moramo više. Za mene, ovo priznanje je i poruka mladima — da se vrijedi boriti, da se vrijedi zalagati za bolju, pravedniju i ljepšu Crnu Goru, zemlju svih njenih čari, slojeva i posebnosti. Svih njenih naroda.
Zato apelujem na sve građane Crne Gore i na sve dobronamjerne ljude u institucijama da se angažuju, da dignu glas, da odbrane ono što je još netaknuto ostalo. Jer to je naša odgovornost. To je dug prema zemlji koju volimo i prema generacijama koje dolaze.
Vjerujem i znam da u institucijama imamo pojedince koji se iskreno bore da zaustave nestajanje naših izvanrednih kulturnih i prirodnih pejzaža, i naše kulturne baštine.
Apelujem na vas — nemojte odustati. Hvala vam od srca za sve što radite na odbrani naših prelijepih prirodnih i kulturnih bogatstava. Apelujem i na donosioce odluka da mudro koriste svoj mandat od četiri godine. Da se uozbilje i da rade isključivo u javnom interesu svih građana Crne Gore. Jer gospodo, vaše odluke određuju i kvalitet života budućih generacija. Morate da stanete — odmah, sada.
U ovoj tako lijepoj zemlji, sa njenim nevjerovatnim prirodnim resursima, ne smije se dopustiti da konglomerati, sumnjivi kapital i pojedine interesne grupe odlučuju o našoj budućnosti. Ustav Crne Gore nas obavezuje da budemo građanska, demokratska i ekološka država, zasnovana na vladavini prava. Da bismo to zaista bili, moramo u praksi živjeti te principe, svakodnevno i dosljedno. Tek tada će naša zemlja zaista biti ono što Ustav predviđa — zajednica slobodnih i odgovornih ljudi koji čuvaju i poštuju prostor i kulturnu baštinu u kojoj žive.
Zahvalna sam svima koji dijele iste vrijednosti i vjeruju, kao i ja, da Crna Gora može biti zemlja u kojoj se priroda i kultura čuvaju s ponosom, mudrošću i ljubavlju.
Odgovornost prema prostoru i zajednici je trajna obaveza svih nas.
Hvala / Faleminderit
sve fotografije su preuzete iz Kancelarija za odnose s javnošću predsjednika Crne Gore