Škola suvozida, Ulcinjska maslinada – Valdanos, Ulcinj 8. – 10.maj 2026. Pro memoria
Prije skoro dvije hiljade godina zasađena je prva maslina na Valdanosu. Od maslina u ovom gradu, stariji je samo ulcinjski Stari grad. Više od šezdeset generacija Ulcinjana, preteča i predaka današnjih vlasnika sadilo je i održavalo svako stablo, svaki kazan i buljuk maslina, krčilo zemljište, planiralo sofe, gradilo suvomeđe, dubilo odvode, čuvalo red i običaj u maslinjaku. Poslije su maslinjaci dobili šire, čistije i suve posalidžane puteve, popločane odvode i česme zadužbinara. Svaka nova generacija nasljeđivala je prethodna znanja i umijeća i unapređivala ih novim.
U zadnjih nekoliko decenija smo počeli zaboravljati i otanjili smo niti koje nas na dobar način povezuju sa najboljim dobrima i tekovinama našeg nasljeđa. Legendarni i vilinski ali i stvarni prostor Ulcinjske maslinade još drže kilometri starih puteva i staza, suvomeđa, podzida, kanala i salidža, načinjeni golim rukama i prostim alatom onih koji su nasljeđivali i prenosili potomcima znanje i umijeće njihove izrade i održavanja.
Tehnikom suvozida (gradnja kamenom bez vezivnog maltera) neobrađenim, pritesanim i klesanim kamenom građeni su brojni objekti u svim prošlim civilizacijama na crnogorskom i mediteranskom tlu, odnosno na svakom tlu koje obiluje kamenom, često i jedinim građevinskim materijalom. Ta se tehnika gradnje najduže zadržala u gradnji jednodjelnih prizemnih kuća, koliba, stanova ili glada na katunima, pojata, hramova, drugih suvota i objekata. Oni i sad reprezentuju crnogorsko tradicionalno graditeljsko nasljeđe, kao i nadgrobni spomenici, guvna, bistijerne, uble, lokve, stepeništa i drugi privredni i pomoćni objekti. Tehnika suvozida je osobito praktikovana i nikad nije u potpunosti napuštena u gradnji puteva, međa, ograda, prolaza, mostova i drugih objekata neposredno vezanih za tradicionalni život i privređivanje.
Još 2019. dobijena je Inicijativa za zaštitu dobra Građenje suvomeđa. Od prihvatanja inicijative nije dalje odmicano jer nije bilo moguće navesti nosioce tradicije i praktikante živog nasljeđa dobra, koji to znanje prepoznaju kao svoje nasljeđe i barem povremeno praktikuju, bilo đe u Crnoj Gori.
Služba zaštite kulturnih dobara Crne Gore je službeno ušla u Maslinadu Valdanos 2020. prihvatanjem Inicijative za zaštitu Begove, Javor i Vuk česme.
Tri godine kasnije Društvo Dr. Martin Schneider-Jacoby Association (MSJA) iz Ulcinja je omogućilo izradu Studije kulturnog pejzaža Ulcinjske maslinade i uvale Valdanos. Prihvatanjem rezultata njihovog rada prihvaćena je i njihova inicijativa za zaštitu Maslinade i uvale Valdanos, kao kulturnog dobra Crne Gore.
Od tada, služba zaštite kulturnih dobara ne gubi iz vida potrebu njene integralne zaštite i unapređenja stanja u cjelosti i pojedinačno svakog njenog segmenta. Do avgusta ove godine Maslinada uživa preventivnu, a od avgusta, nadamo se, imaće trajnu zaštitu. Njeni podzidi i međe su dio najvažnijih tradicionalnih graditeljskih struktura Maslinade. Suvozida u Maslinadi je zaista mnogo. Različitog su izgleda, visine, dužine i stanja očuvanosti, ali je onih koji ih znaju načiniti ili popraviti (sanirati) – malo, zaista malo. Tačnije, broj Ulcinjana, vlasnika maslina u Maslinadi, koji znaju kako se to radi je veliki ali je broj onih koji to znanje redovno (po potrebi) praktikuju i koji ga mogu praktikovanjem prenijeti drugima i narednoj generaciji, minimalan.
Riječ je o Sabru Baljeviću jedinom graditelju suvomeđa koji to svakodnevno i profesionalno radi. Graditeljstvo i rad kamenom je njegova profesija. Njega i Novljanina, arheologa po preofesiji – Željka Starčevića, dugogodišnjeg nosioca tradicije i edukatora gradnje suvozida, s pravom je angažovala MSJA, odnosno Zenepa Lika predsjednica te posvećene nevladine organizacije, kao edukatore praktičare na trodnevnoj Školi suvozida u Ulcinjskoj maslinadi. U stručnom smislu, imali su podršku i pomoć od kolega iz Republike Hrvatske. Naime, Anita Trojanović pejzažna arhitektica, nositeljka tradicije umijeća izrade suvozida u Hrvatskoj i predsjednica NVU ”Dragodid”, prezentovali su jedinstven primjer dobre prakse i puta zaštite unapređenja stanja suvozida od njegove lokalne, preko nacionalne do UNESCO zaštite.
Nas koji smo znali da ne znamo ali želimo da naučimo kako se to radi bilo je mnogo, mnogo više nego onih koji to znaju i redovno praktikuju.
Radionicu su pohađali brojni studenti sa svojim asistentkinjama ali i zaposlenici različitih institucija i organizacija, maslinari, prijatelji, opštinski službenici, mediji i drugi – kao posmatrači a nekad i kao aktivni pomagači ili promoteri. Najviše je bilo arhitekata i budućih arhitekata, ali i po jedna biološkinja, fizičarka i etnološkinja. Radionica, obuka ili Škola suvozida bila je besprijekorno organizovana. Ničega nije falilo zahvaljujući Zenepi i Haxhere iz MSJA ali i Evropskoj fondaciji za demokratiju (EED), Globalnom fondu za životnu sredinu (GEF 7) i Programu Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
Mi učesnici škole i obuke, uz prigodne darove sa logom organizatora i finansijera dobili smo i pisana svjedočanstva (sertifikat) da smo stekli ”osnovna znanja o tradicionalnoj graditeljskoj tehnici, izgradnji suvozida”. Na kraju smo dijelili i uživali u jedinstvenom ulcinjskom gastronomskom nasljeđu u slavljeničkom, slatkom i mirisnom ”lulje shege” ili ”cvijetu nara”.
Očekujemo da će barem jedan broj od ukupno 30-tak učesnika nastaviti da održava i prenosi svoje znanje članovima svoje porodice ili zajednice jer su nosioci zajednice budućnost i garant očuvanja nematerijalnog dobra Građenje suvozida. Posebne među svima bile su jednogodišnja Nike Anitina i petogodišnja Marta Andrejina, koje se vidno uživale u maslinadi i društvu učesnika Škole suvozida.
Upoznavanje sa značajem suvozida za agrikulturu i agrikulturne pejzaže, ukazivanje na loše stanje tog oblika graditeljske baštine u Maslinadi te činjenica da se znanje i umijeće njihove izrade reprodukuje u premalom broju slučajeva u Crnoj Gori, te mogućnost da se takvo stanje unaprijedi su najveći uspjesi Škole suvozida. Mogućnost dokumentovanja (foto i video) gradnje i sanacije suvozida pomaže završetku procesa utvrđivanja kulturno-istorijskih i etnografskih vrijednosti dobra Građenje suvomeđa u Crnoj Gori.
Škola suvozida je proizvela i desetine metara novoizrađene suvomeđe, obnovu desetak oburdanih manjih djelova (”grla”) suvomeđa, jednog stepenišnog prolaza, poznanstvo sa članovima lokalne zajednice i zadovljstvo rada u prostranom i drevnom maslinjaku Nijaza Molabećirovića.
Maslinada je najprostaniji poligon za školu suvozida. Ako bi se lokalno stanovništvo u većem broju zainteresovalo za očuvanje i obnovu njenih suvozida, bila bi to duga i uzvraćena ljubav.
Okupljeni polaznici škole, znalci i laici su od petka do neđelje bili zajedno. Davali su ili uzimali teoretski i praktično, poduke i pouke o umijeću građenja ”u suvo”. Veliki dio toga znanja je ostao ali umnožen i unaprijeđen u Ulcinju. Ne mogu se požaliti na usvojeno znanje ni Herceg Novi, Kotor, Tivat, Bar, Podgorica, Nikšić, Berane, Bijelo Polje, Zeta, Cetinje i drugi gradovi i opštine iz kojih su došli učesnici škole.
Svi polaznici prve generacije ulcinjske Škole suvozida mogu se smatrati i njenim osnivačima što ih dodatno obavezuje da ostanu posvećeni očuvanju i prenošenju stečenog znanja o građenju suvomeđa.
Uvjerena da dijelim mišljenje ostalih učesnika Škole, njenim organizatorima i finansijerima, medijima i drugima, od svega srca iskrena zahvala i komplimenti za sve što su učinili ili doprinose njenom uspjehu i rezultatima.
Uspjeh i rezultati prve ulcinjske Škole suvozida su i preporuka za nove organizacije škole, ne samo sljedeće godine već cijele decenije. U toj i svakoj sličnoj aktivnosti koja, između ostalog, ima za cilj unapređenje stanja i veće vidljivosti crnogorskog materijalnog i nematerijalnog kulturnog nasljeđa, služba zaštite će rado učestvovati, đe god da se naše nasljeđe nalazi ili praktikuje.
Tanja Vujović, etnološkinja
