{"id":3070,"date":"2026-01-05T21:01:55","date_gmt":"2026-01-05T21:01:55","guid":{"rendered":"https:\/\/msja.me\/?p=3070"},"modified":"2026-01-05T21:03:50","modified_gmt":"2026-01-05T21:03:50","slug":"stari-grad-ulcinja-nije-samo-skup-zidina-kula-i-kamenih-sokaka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/msja.me\/en\/stari-grad-ulcinja-nije-samo-skup-zidina-kula-i-kamenih-sokaka\/","title":{"rendered":"Stari grad Ulcinja nije samo skup zidina, kula i kamenih sokaka"},"content":{"rendered":"
\"\"
Foto: Zenepa Lika<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Stari grad Ulcinja nije samo skup zidina, kula i kamenih sokaka. To je pam\u0107enje grada, slojevi istorije i prostor koji govori ko smo bili i ko bismo mogli biti. Upravo zato me zabrinjava na\u010din na koji se prema njemu godinama odnosimo.<\/p>\n\n\n\n

Danas je stanje Starog grada zabrinjavaju\u0107e. Ne zato \u0161to se ne\u0161to \u201eiznenada desilo\u201c, ve\u0107 zato \u0161to se godinama gledalo u stranu, problemi su se ignorisali, a briga je izostajala. Neki bi rekli da je prostor \u010dak i svjesno prepu\u0161ten propadanju. Bedemi, posebno ju\u017eni, dugo su slali jasna upozorenja prije nego \u0161to je upravo na tom dijelu do\u0161lo do ozbiljnog o\u0161te\u0107enja i uru\u0161avanja. Do toga nije do\u0161lo slu\u010dajno, ve\u0107 kao posljedica institucionalnog ne\u010dinjenja. Upozorenja struke i gra\u0111ana o protivzakonitoj izgradnji u zoni takozvanog \u201eCasina\u201c, danas ru\u0161evine, nijesu uva\u017eena, a tim zahvatom trajno su uni\u0161teni vrijedni slojevi istorije tog prostora. Bahato pona\u0161anje izvo\u0111a\u010da tih radova pokazalo je potpuni izostanak razumijevanja i po\u0161tovanja prostora u kojem se gradilo.<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dna situacija primjetna je i na sjevernim zidinama, iznad platoa i parking prostora, gdje su ve\u0107 vidljive pukotine i znaci konstruktivnog slabljenja. To nijesu sitnice, ve\u0107 jasni signali da Stari grad trpi ozbiljan pritisak.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, problem Starog grada nije samo stati\u010dke prirode. Problem je i na\u010din na koji se mijenja njegov karakter. Neuskla\u0111ene adaptacije, lo\u0161i i neprimjereni materijali, zapu\u0161teni sokaci, objekti u ruinama koji prijete da se sru\u0161e, kao i potpuni izostanak osje\u0107aja odgovornosti pojedinih vlasnika prema ljudskim \u017eivotima i ovoj jedinstvenoj kulturnoj cjelini, dodatno naru\u0161avaju prostor. Tome se pridru\u017euje i prekomjerna komercijalizacija, kao i nekontrolisano postavljanje panoa i reklama, bez estetskog kriterijuma i mjere, \u0161to polako bri\u0161e ono zbog \u010dega je Stari grad poseban.<\/p>\n\n\n\n

Posebno boli \u010dinjenica da je Kalaja jedinstvena ne samo po svojoj lokaciji, ve\u0107 i po ljudima koji su u njoj \u017eivjeli. Stare ulcinjske porodice su nakon zemljotresa 1979. godine branile ovaj grad od pretvaranja u zatvoreni hotelski kompleks. \u017divjeli su u ruinama i ostajali u Starom gradu kako se ne bi ponovio scenario \u201eSvetog Stefana\u201c, jer je upravo to tada bio cilj \u2013 da se Stari grad pretvori u jo\u0161 jedan hotel-grad.<\/p>\n\n\n\n

Zabrinjavaju\u0107i je i odnos Javnog preduze\u0107a Morsko dobro, koje podno\u017eje Starog grada daje u zakup, jer se radi o zoni kojom upravlja. Tokom ljetnje sezone, buka, vibracije i neprimjereno kori\u0161\u0107enje tog prostora ozbiljno naru\u0161avaju ambijent i dodatno optere\u0107uju bedeme. To nije pitanje li\u010dnog ukusa, ve\u0107 pitanje odgovornosti i razumijevanja obaveze o\u010duvanja prostora i njegove ambijentalne vrijednosti. Na\u017ealost, i ovdje se \u010desto pokazuje da je kratkoro\u010dni profit va\u017eniji od za\u0161tite kulturnog dobra.<\/p>\n\n\n\n

Godinama se o Starom gradu brine reaktivno \u2013 reaguje se tek kada \u0161teta postane o\u010digledna ili kada problem dospije u javnost. Umjesto da se sprije\u010de problemi, mi saniramo posljedice. A to je najskuplji i najgori mogu\u0107i pristup. Studija za\u0161tite kulturnih dobara iz 2016. godine i Deklaracija sa Me\u0111unarodnog simpozijuma Kalaja, na kojem sam i sama u\u010destvovala u organizaciji, jasno su upozorile na ove rizike. Stru\u010dnjaci UNESCO-a i ICOMOS-a tada su rekli ono \u0161to i danas va\u017ei: bez jasnog upravljanja, stalnog nadzora i po\u0161tovanja pravila, Stari grad \u0107e izgubiti autenti\u010dnost.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nisam konzervator, ali kao arhitektica mogu i znam da prepoznam kada se prostor po\u0161tuje, a kada se prema njemu postupa stihijski. Mnoge intervencije u Starom gradu nijesu bile u skladu sa njegovim istorijskim identitetom. Gra\u0111eno je prema potrebi i gu\u0161tu, ne prema mjeri prostora. I jednom kada se taj sklad naru\u0161i, te\u0161ko ga je vratiti.<\/p>\n\n\n\n

Turizam sam po sebi nije neprijatelj. Ali kada postane cilj sam za sebe, bez jasnih granica i pravila, onda tro\u0161i prostor umjesto da ga \u010duva. Danas imamo vi\u0161e apartmana nego \u017eivota u Starom gradu, vi\u0161e buke nego ti\u0161ine, vi\u0161e ki\u010da nego estetskog osje\u0107aja, vi\u0161e sezonske koristi nego dugoro\u010dne vizije.  <\/p>\n\n\n\n

Posebno zabrinjava \u010dinjenica da je Stari grad Ulcinja od 2018. godine upisan na UNESCO Tentativnu listu<\/strong> (https:\/\/whc.unesco.org\/en\/tentativelists\/6300\/<\/a>) kao potencijalno dobro svjetske kulturne ba\u0161tine<\/strong>. To zna\u010di da je njegova vrijednost prepoznata i na me\u0111unarodnom nivou. Upravo zbog toga je odgovornost svih nas jo\u0161 ve\u0107a. Svaka neadekvatna intervencija i svaki propust u za\u0161titi direktno uti\u010du na gubitak autenti\u010dnosti i ugro\u017eavaju tu \u0161ansu. Status svjetske ba\u0161tine se ne dobija deklarativno, ve\u0107 se zaslu\u017euje o\u010duvanim identitetom i ozbiljnim sistemom upravljanja.<\/p>\n\n\n\n

Ni potencijali Starog grada nijesu dovoljno iskori\u0161\u0107eni. Umjesto da \u017eivi tokom cijele godine kao kulturna i istorijska cjelina, Stari grad je sveden na ljetnju, sezonsku ponudu.. Nije dovoljno imati muzej i Ljetnju scenu tokom turisti\u010dke sezone. Iako postoje vrijedni doga\u0111aji, poput Dana Bamija, to je premalo za ovako zna\u010dajno kulturno dobro. Stari grad mora da \u017eivi tokom cijele godine, kao prostor kulture, znanja, susreta i identiteta, a ne samo kao ljetnja kulisa.<\/p>\n\n\n\n

Odgovornost je zajedni\u010dka, ali dr\u017eava i lokalna samouprava imaju klju\u010dnu ulogu<\/strong>. Planovi postoje, zakoni postoje, studije postoje. Ono \u0161to ne postoji u dovoljnoj mjeri jeste dosljedna primjena, iskrena posve\u0107enost i razumjevanje, saradnja institucija i stalni nadzor.<\/strong> I ako vlasnici objekata ne mogu sami nositi finansijski teret restauracije, oni ne mogu biti potpuno pasivni i gledati kako se naru\u0161ava Stari grad pa i li\u010dnim u\u010dinkom. Ne mo\u017eete nijemo gledati kako neko grad i baca \u0161ut u podno\u017eje zidina ili mora, kada neko dogradi ili umjesto kamene avlije postavi drvenu jer to je ok, prirodni material i nekako je chik!? Nije dobro pre\u0107utno prihvatiti sve te lose stvari jer uti\u010du u kvalitet \u017eivota i ekonomske dobrobiti svih. Jer Stari grad nije privatna stvar pojedinaca \u2013 to je javno dobro. Tu su svi pozvani da se uklju\u010de i rade u skladu sa prostorm starog vi\u0161e od 2500 godina. To obavezuje.<\/p>\n\n\n\n

Ako se ovakav odnos prema Starom gradu nastavi, dugoro\u010dno gubimo svi. Najvi\u0161e gubi Ulcinj, jer gubi svoj identitet i ono po \u010demu je jedinstven. Gubi i lokalna zajednica, jer se Stari grad pretvara u prostor kratkoro\u010dne turisti\u010dke koristi, umjesto da bude temelj odr\u017eivog razvoja. Na kraju gubi i Crna Gora, jer se nepovratno naru\u0161ava kulturna ba\u0161tina od nacionalnog i me\u0111unarodnog zna\u010daja, a ono \u0161to se jednom izgubi u kulturnoj ba\u0161tini ne mo\u017ee se vratiti ni novcem ni naknadnim projektima.<\/p>\n\n\n\n

Prvi korak je jednostavan, ali zahtijeva hrabrost: po\u010deti da sprovodimo ono \u0161to ve\u0107 godinama znamo. To je dosljedna primjena preporuka iz Studije za\u0161tite kulturnih dobara za PUP Ulcinj iz 2016. godine i Deklaracije sa Me\u0111unarodnog simpozijuma iste godine. To zna\u010di dono\u0161enje i sprovo\u0111enje jasnog i obavezuju\u0107eg plana upravljanja<\/strong> Starim gradom,<\/strong> strogu kontrolu i zaustavljanje nelegalne gradnje<\/strong>, kontinuirani konzervatorski i inspekcijski nadzor<\/strong>, kao i obnovu pje\u0161a\u010dkih komunikacija i bedema primjenom tradicionalnih tehnika i materijala<\/strong>. Jednako va\u017eno je i aktivno uklju\u010divanje stru\u010dne i lokalne zajednice u dono\u0161enje odluka.<\/p>\n\n\n\n

Posebnu pa\u017enju treba posvjetiti i prostoru u podno\u017eju Starog grada, gdje tokom ljetnje sezone ugostiteljski objekti, buka i vibracije ozbiljno naru\u0161avaju ambijentalnu cjelinu i mogu imati negativan uticaj na stabilnost bedema. Isto tako i prekomjerna izgradnja koja svakim danom zatvara pogled na zidine. Taj prostor mora biti stru\u010dno analiziran i jasno regulisan, jer za\u0161tita Starog grada ne mo\u017ee biti potpuna ako se zanemari njegovo neposredno okru\u017eenje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Stari grad ne tra\u017ei \u010duda \u2013 tra\u017ei po\u0161tovanje, znanje i odgovornost.<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Linkovi za preuzimanje teksta deklaracije:<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sustainable Conservation of the Historic Fortress \u201cKalaja\u201d, Ulqin \u2013 Ulcinj, Montenegro, September 30 \u2013 October 2, 2016<\/p>\n\n\n\n

\n
On Sustainable Conservation of the Old Town Ulqin-Ulcinj \u2013 Kalaja<\/a><\/blockquote>